MOJA BABUSNICA
Thursday, 2024-03-28, 3:12 PM
Login forma
CAT
podeli
ANKETA
Rate my site
Total of answers: 5
Statistika
Pretrazi
Prijatelji
  • Create a free website
  • Online Desktop
  • Free Online Games
  • Video Tutorials
  • All HTML Tags
  • Browser Kits


  • Welcome Guest | RSS
    Marija Kiri - MOJA BABUSNICA- Forum
    [ Nova poruka · Clanovi · pravila na forumu · Trazi · RSS ]
    • Page 1 of 1
    • 1
    MOJA BABUSNICA- Forum » DRUSTVO I NAUKA » ISTORIJA » Marija Kiri
    Marija Kiri
    ADMINDate: Monday, 2011-05-02, 11:22 PM | Message # 1
    Major general
    Group: Administrators
    Poruka: 346
    Reputation: 0
    Status: Offline
    Marija Kiri

    Dami dva Nobela

    OtkriĆe radijuma zaslugom Marije Kiri unelo je epohalne promene u medicinu. Bila je prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu, prva osoba koja je tu nagradu dobila dva puta, i jedina žena koja ju je dobila za dve različite kategorije.
    Marija Kiri je rođena u Varšavi, kao najmlađe od petoro dece. U školi je bila briljantan đak. Godine 1883, na kraju srednje škole, nagrađena je zlatnom medaljom za uspeh. Njena porodica je cenila obrazovanje, ali u to vreme u Poljskoj, pod dominacijom Rusije, žene nisu mogle da pohađaju univerzitet. Marija je počela da zarađuje za život dajući privatne časove, i ubrzo se povezala sa grupom mladih ljudi koji su organizovali svoje studije u neobaveznoj organizaciji poznatoj kao Pokretni univerzitet. Godine 1886. postala je guvernanta u jednoj dobrostojećoj porodici, ali je žudela za intelektualnim izazovima i istraživanjima i bila je sve odlučnija da postane polaznik univerziteta. Godine 1891. odlazi u Pariz da živi sa svojom sestrom Bronjom, koja je tamo pohađala studije medicine. Tu je prihvatila francusku verziju svog imena, Mari. Na Sorboni je studirala matematiku, hemiju i fiziku. Takođe je bila i prva žena koja je kasnije tu predavala.

    Dve ljubavi

    Godine 1894. Marija je tražila laboratoriju gde bi mogla nesmetano da radi na istraživačkom projektu koji je sama odabrala, merenju magnetnih svojstava legura čelika. Kolege su joj predložile da stupi u kontakt s Pjerom Kirijem na Školi za fiziku i hemiju. Taj susret je bio od presudne važnosti za njen dalji život i rad. Od prvog trenutka je bila impresionirana Pjerom Kirijem. “Izgledao mi je tako mladoliko, mada je već imao 35 godina. Bila sam očarana njegovim jasnim pogledom i naoko nehajnim držanjem njegove vižljaste figure. Njegove spore odmerene reči, jednostavnost, osmeh, u isti mah su odavale čas ozbiljno, čas mladoliko raspoloženje. Započeli smo prijateljski razgovor o pitanjima koja se tiču nauke i bila sam presrećna što mogu da ga pitam za mišljenje.”
    Marija i Pjer su se venčali u leto 1895. To je bio početak po svemu izuzetne veze dvoje naučnika. Zajedno su radili mnogo godina na raznim istraživačkim projektima, da bi na kraju svoje istraživanje fokusirali na novootkriveni fenomen: radioaktivnost. Imali su dve ćerke, Irenu i Evu, koje su odgajali, sprovodeći kao po kazni težak raspored, sastavljen od istraživanja i publikovanja, često u iscrpljujućim uslovima i u prvo vreme potcenjeni od francuskih akademskih krugova.
    Drugi francuski fizičar Antoan Anri Bekerel (1852-1908) upravo je otkrio prirodnu radioaktivnost, proučavajući uranijum.
    Marija je bila fascinirana ovim otkrićem i došla je do zaključka da ako se radioaktivnost nalazi u atomima uranijuma mora takođe da postoji i u drugim elementima. Započela je sistematsko istraživanje radioaktivnosti i tako je došla do otkrića torijuma. Kirijevi su istraživali supstancu poznatu kao uranov oksid, prirodni mineral iz koga su ekstrahovani uranijum i torijum. Na svoje iznenađenje, otkrili su da je on radioaktivniji nego što bi se to moglo objasniti zbirom radioaktivnosti uranijuma i torijuma koje sadrži. Ubrzo su otkrili još dva visokoradioaktivna elementa, radijum i polonijum. Polonijum je dobio ime po domovini Marije Kiri.
    Nepresušna reka naučnih informacija tekla je iz njihovih istraživanja, i to ne samo o novim elementima, već i o uticajima radioaktivnosti na ćelije. Došli su do jednog važnog otkrića - da su bolesne, kancerogene ćelije izložene radijaciji mnogo brže uništene nego zdrave. Ovo otkriće imaće ogromne implikacije u narednim godinama na razvoj terapija za lečenje mnogih oblika kancera, a radiološka terapija je još uvek jedno od glavnih oružja u medicinskom arsenalu.
    Ubrzo je ovo sudbonosno otkriće pratilo i međunarodno priznanje. Novembra 1903. Kraljevsko londonsko društvo nagradilo
    je Kirijeve medeljom za oblast hemije. Sledećeg meseca su za svoja otkrića dobili Nobelovu nagradu za fiziku, deleći to priznanje sa Bekerelom.

    Kobni zraci

    Slava u inostranstvu bila je jednaka njihovoj slavi u Francuskoj, pa je Pjer Kiri postao direktor istraživačkog centra i profesor fizike na Univerzitetu u Parizu - položaj koji je naročito ustanovljen za njega. Godine 1905, godinu dana posle rođenja Eve, njihove druge ćerke, Pjer je izabran u prestižnu Akademiju nauka, a 6. juna iste godine obratio se u svoje i Marijino ime Nobelovom komitetu u Stokholmu.
    Godine 1906. Pjer je poginuo kad su na njega naletela teška zaprežna kola. Sama, sa dve male ćerke koje mora da podiže, Marija dobija poziv da preuzme Pjerovo mesto profesora fizike. Bila je prva žena kojoj je ponuđen taj položaj. Godine 1908. započela je predavanje na prvom i u to vreme jedinom tečaju o radioaktivnosti na svetu. Takođe je marljivo radila na izdavanju zajedničke zbirke radova, koja je kulminirala izlaskom Traktata o radioaktivnosti, 1910.
    Marija je nastavila da radi na radioaktivnim elementima i 1911. dobija drugu Nobelovu nagradu, ovog puta za hemiju. Nagrada je dodeljena za njen rad na izdvajanju radijuma i proučavanju njegovih hemijskih svojstava. Ovoga puta nagradu nije delila. Godine 1914. potpomogla je u osnivanju Instituta za radijum u Parizu i bila njegov prvi direktor. Shvatila je da rendgenski zraci mogu da pomognu da se lociraju strani objekti u telu i tako olakša rad hirurga. Za vreme Prvog svetskog rata smislila je vozilo koje je služilo za radiografisanje, koje su slali na front da pomogne ranjenim vojnicima. To vozilo je postalo poznato kao “mali kiri”, kako su ga od milja zvali. Marija ga je lično dovozila do linije fronta. Vozila su bila opremljena radonom, radioaktivnim gasom dobijenim iz radijuma, koji je Marija lično sakupljala i smeštala u gasne tube. Da bi sakupila sredstva za ratne potrepštine, prodala je svoju i Pjerovu zlatnu Nobelovu medalju.
    Marija je bila povučena, dostojanstvena i skromna i stekla je divljenje naučnika u celom svetu. Njen rad je zabeležen u mnogim dokumentima i naučnim časopisima i reflektovao se na mnoge kasnije nagrađene radove. Uvek je bila uzdržana u intervjuima i javnim obraćanjima, ali je 1921. otišla na turneju u Ameriku i tamo se, uz burno odobravanje, obraćala na mnogim skupovima. Tokom turneje, predsednik Harding, u ime žena Amerike, darovao joj je za njen institut jedan gram radijuma, “nebrojeno puta dragocenijeg od zlata”.
    Nikad nije izgubila interesovanje za svet prirode, kao ni uzbuđenje za otkrivanje njenih tajni. Godine 1933. branila je naučni progres od kritika dušebrižnika zabrinutih zbog moguće dehumanizacije naučnih istraživanja. “Ja sam jedna od onih koja smatra da nauka poseduje veliku lepotu. Naučnik u laboratoriji nije puki tehničar, već dete stavljeno pred prirodni fenomen koji ga impresionira kao bajka.”
    Četvrtog jula 1934. u svojoj 67. godini Marija je preminula od leukemije, verovatno kao posledice izloženosti visokim dozama radioaktivnosti tokom svojih naučnih istraživanja. Posle njene smrti Institut za radijum u Parizu preimenovan je u njenu čast u Institut “Kiri”. Albert Ajnštajn je jednom prigodom rekao: “Marija Kiri je jedina od svih slavnih ljudi čija slava nije ničim umrljana.”

    STAZAMA MAJKE

    Najstarija ćerka Marije Kiri, Irena Žolio Kiri, bila je fizičar. Godine 1935. s mužem dobija Nobelovu nagradu za hemiju za rad na sintezi novih hemijskih elemenata.
    Godine 1935. tela Marije i Pjera Kirija su ponovo sahranjena u pariskom Panteonu, u grobnici rezervisanoj samo za heroje Francuske revolucije.
    Njen lik se mnogo godina pojavljivao na francuskim banknotama i kovanicama.
    Element 96, kirijum (Cm), dobio je ime po Mariji i Pjeru Kiriju.

    Izvor:Beogradskaka5anija

     
    MOJA BABUSNICA- Forum » DRUSTVO I NAUKA » ISTORIJA » Marija Kiri
    • Page 1 of 1
    • 1
    Search:

    Make a free website with uCoz Copyright MyCorp © 2024