MOJA BABUSNICA
Friday, 2024-03-29, 2:58 AM
Login forma
CAT
podeli
ANKETA
Rate my site
Total of answers: 5
Statistika
Pretrazi
Prijatelji
  • Create a free website
  • Online Desktop
  • Free Online Games
  • Video Tutorials
  • All HTML Tags
  • Browser Kits


  • Welcome Guest | RSS
    Žene koje su menjale svet - MOJA BABUSNICA- Forum
    [ Nova poruka · Clanovi · pravila na forumu · Trazi · RSS ]
    • Page 1 of 1
    • 1
    MOJA BABUSNICA- Forum » DRUSTVO I NAUKA » ISTORIJA » Žene koje su menjale svet
    Žene koje su menjale svet
    ADMINDate: Monday, 2011-05-02, 11:18 PM | Message # 1
    Major general
    Group: Administrators
    Poruka: 346
    Reputation: 0
    Status: Offline
    ISKUŠENICE VLADARSKIH SLABOSTI

    Kroz istoriju je prohujalo mnoštvo žena čvrste volje čije je glavno oružje bila zavodljivost. Primera ima mnogo: Frines, bludnica koja se spasla smrtne kazne pokazavši pred sudijama svoje nago telo; grofica od Kastiljonea, koja je posle jedne strasne noći s Napoleonom III uspela da ga ubedi da podrži ujedinjenje Italije; Rokselana, robinja koja je postala nemilosrdna savetnica najvećeg turskog sultana...Iako su prestoli, komandovanjem vojske, propovedi u crkvama i katedre u školama milenijumima bili nedostupni za ženski pol, nesumnjivo je da su žene zahvaljujući svom uticaju na muškarce mogle da unište vojske, prestole, predikadionice...No, razne priče koje su doprle do današnjih dana govore da za to nije bilo dovoljno samo lepo lice i telo, već i pamet.

    Milosnica bogova
    Primer je Grkinja Frines, koja je ostala upamćena po sudskom postupku koji se vodio protiv nje. Bila je prostitutka, ali prefinjena i duhovita, prava hetera koja je osim savršenog tela prodavala i druge sposobnosti, divno je svirala, igrala i umela da vodi mudre razgovore. Nadimak joj je bio Žabica, a zapravo zvala se Mnesarete, "ona koja poziva na vrline". Rođena je u prvoj polovini 4.veka pre naše ere u Tespi, gradiću u Beotiji. Nije bila robinja već slobodna žena, ali je u mladosti radila teške seljačke poslove. U Atini je bila veoma tražena družbenica: zarađivala je dovoljno da može da plati školovanje, pa je postala prijateljica uticajnih političara, visokih državnih službenika, umetnika i pisaca. Bila je to prava retkost za tadašnju Grčku, kada žene gotovo da nisu izlazile iz kuće. Bila je i ljubavnica i muza velikog vajara antike Praksitela, ali i najslavnijeg slikara Apelijusa koji ju je naslikao kao Veneru koja se rađa iz vode. Kada je negde između 350. i 340. godine pre naše ere izvedena pred atinski sud pod optužbom da je uvredila božanstva, njen branilac Hiperid obnažio ju je pred porotom uzvikujući:"Kako jedna ovaka lepotica može da uvredi bogove?!" I dobio je slučaj. Sudbina Žabice se ne zna, ali je ipak ostalo zapisano da se, budući izuzetno bogata, ponudila da obnovi zidine Tebe (presotnice Beotije), koje je 335.godine pre naše ere razrušio Aleksandar Veliki. Za uzvrat je tražila jednu spomen-ploču koja će na nju podsećati: "Aleksandar ih je razrušio, Frines ih je obnovila." Rukovodstvo Tebe ponudu je s gnušanjem odbilo.

    Jedna druga miljenica muškaraca po imenu Taida odlučila je da se osveti Persijancima koji su 480.godine pre naše ere razorili Atinu. Kad je 150 godina kasnije Aleksandar Veliki izvršio napad na Malu Aziju, sa sobom je, uz ogromnu vojsku, poveo i grupu prostitutki. Taida je bila jedna od njih. Kao sledbenica boga Pana, svirala je na flauti i bila je igračica. Upravo plesom uspela je da napravi poduhvat zbog kojeg je ušla u istoriju: zapalila je persijski dvor u Persepolisu.

    Na papskim dvorovima
    Aleksandar je bio zadivljen lepotom grada koji je osvojio i nije nameravao da ga poruši. Da bi ga ubedila, Taida je održala jedan govor, koji je grčki istoričar Plutarh vekovima kasnije ocenio kao "suviše učen za osobu kakva je bila Taida". Ali, mnoge bludnice tog vremena bile se veoma obrazovane, pohađale su škole za "eros i poeziju" kojih je u Grčkoj bilo mnogo. Tako da je jedne noći posle slavlja uz mnogo pića i plesa Aleksandar odlučio da udovolji Taidi.

    Slavu koju su stekle neke od grčkih bludnica pronela se sve do renesanse, a ceremonijalmajstor pape Aleksandra Bordžije čak im je dao ime "poštene kurtizane". Veronika Franko, najpoznatija i najuticajnija međi njima, rođena je u Veneciji 1546.godine. Iako iz plemićke porodice, i sama je bila ćerka bludnic, kasnije i njene podvodačice. Posle jednog neuspelog ugovorenog braka, upoznala je Đakoma di Babalija, najbogatijeg trgovca iz Raguze (Dubrovnika) i prvog u nizu njenih zaštitnika. U jednom od pedeset pisama koje je sama objavila 1580.godine, Veronika je napisala da bi svoje vreme provodila u studiranju na akademijama kad bi joj to bio dopušteno. Iako je bila pesnikinja i zaštitnica umetnosti, u istoriji je upamćena zahvaljujući ljubavnim veštinama. Zarad uspeha Venecije, bila je ljubavnica Anrija de Valoa, budućeg kralja Francuske. To je ipak nije spaslo inkvizicije s optužbom za veštičarenje, što se prostitutkama često događalo. Kao i Frines, spasla se zahvaljući dobrim društvenim poznanstvima, a možda i svojoj lepoti.

    Početkom 20. veka sa bel epokom, Pariz je postao prestonica grandes horizontales, bludnica druge vrste. Najslavnija je bila Karolina Avgustina Karason, poznatija kao Lepa Otero. Pričala je da je andaluzijska Ciganka, kćerka nekog Grka koji je poginuo u dvoboju, ali je istina bila manje romantična: rođena je u Galiciji (severna Španija), i bila je ćerka prostitutke. Majka ju je tukla kao i sedmoro ostale dece, sve od različitih i nepoznatih očeva. Pri tom je u jedanaestoj godini bila silovana pa nije mogla da rađa decu. Pobegla je od kuće u osamnaestoj i u Parizu je postala zavodnica. Umela je lepo da igra i to joj je donelo sreću, a vitak stas, zelene oči, crna kosa, divne grudi prosto su opčinjavale muškarce. Od pozornica na kojima je plesala do postelja najmoćnijih ljudi tog doba put je bio kratak: poželeli su je belgijski kralj i ruski car, milijarder Vanderbilt, inžinjer Ajfel, arhiktekta Gaudi. Doživela je dugu i tužnu starost. Živela je 96.godina.

    Prve u haremu
    I u muslimanskom svetu, gde su bogataši i vladari imali velike hareme, žene su ponekad igrale presudnu ulogu. Na primer, Arapkinja Hajzuran iz 8. veka, bez koje ne bi blio priča iz "Hiljadu i jedne noći". Ova lepa ljubavnica bagdadskog kalifa uspela je da posle njegove smrti na tron dovede prvo starijeg pa mlađeg sina i da godinama vlada umesto njih. Osam vekova kasnije još jedna robinja ljubavi stekla je moć u Otomanskom carstvu. Zvala se Rokselana, "Crvena", mada je njeno pravo ime bilo Aleksandra Lisovska. Rođena je između 1506.i 1510.godine u današnjoj Ukrajini. Zarobljena, prodata je na pijaci robova u Istanbulu. Kupio ju je veliki vezir Ibrahim-paša, i poklonio je prijatelju Sulejmanu Veličanstveom.

    Sulejman je imao četiri zvanične žene, dakle majke naslednika prestola. Iako je u haremu sa 300 konkubina, Rokselana je uspela da se nametne ne samo zbog svoje riđe kose i lepi, svetlih očiju, nego i zbog svog duha i sposobnosti da lepo priča. Prilikom javnih nastupa Sultan ju je sve češće vodio sa sobom, a 1534. se s njom i venčao. Rokselana je bila vrlo okrutna i hladna žena: osvetila se Ibrahim-paši tako što je izdejstvovala njegovo ubistvo, a požar u haremu iskoristila je da se sa svim ženama preseli na dvor Topkapi u Istanbulu. Naterala je Sulejmana da ubije svog najstarijeg sina Mustafu i tako je obezbedila presto njenim sinovima Bajazitu i Selimu. No, ova dvojica su se posle majčine smrti okomili jedan na drugog.

    Ljubavnice s platom
    Poput istočnjačkih harema, i francuski vladari imali su u 17. i 18. veku nešto slično: maitresses en titre, zvanične ljubavnice koje su dobijale lepu kuću za život i mesečnu platu. Jedna od najmoćnijih bila je madam Bari, čija je majka takođe bila poznata ljubavnica. Mari-Žan Beku, kako joj je bilo pravo ime, bila je frizerka, ali je ubrzo otkrila i svoje druge sposobnosti. Upoznala je Gaskonjca Žana di Barija, svodnika poznatog po tome što je svoje brojne ljubavnice terao na prostituciju. No, ovaj razvratni grof imao je i izvesnih zasluga jer je svojim devojkama plaćao časaove iz književnosti i filozofije kod najboljih profesora. Pošto je izvesni vreme provela u kućama nekih plemića, ponudio ju je 1768.godine kralju Luju XV umesto obožavane madam Pompadur koja je umrla četiri godine pre toga. Madam Bari je ljubavnu vezi sa kraljem platila životom, jer je posle Francuske revolucije optužena za kontrarevolucionarno delovanje. Završila je na giljotini 1793.godine.

    Kineska madam Bari živela je gotovo 2300 godina ranije. Zvala se Ksi Ši, a rođena je oko 5. veka pre naše ere u jednom selu kraljevstva Jua u provinciji Zedžijang, jednom od mnogih u tada podeljenoj Kini. Kralj Jua dospeo je zarobljeništvo susednog Vu kraljevstva, ali je ipak posle mučenja oslobođen. Sa svojim ministrima smislio je osvetu: da kralju Vua pokloni prelepe devojke koje su bile i odlične ratnice. U naredne tri godine Ksi Ši i ostale devojke podučavane su pevanju, igranju, lepom ponašanju i umetnosti zavođenja, ali jeziku i kulturi neprijatelja. Ksi Ši se pokazala kao najbolja, pa je poklonjena kralju Vua Fu Čaju. Zavela ga je toliko da je naterala na samoubistvo neke ministre, a kralja da napadne kraljevstvo Ki, što se pretvorili u iscrpljujući rat. Kralj Jua je to iskoristio, napao je i pobedio Fu Čaja, koji se krajem 473.godine ubi. Ksi Ši je ušla u legendu: vratila se u zemlju, ali se ne zna kako je završila život.

    Priča ove Kineskinje slična je jednoj iz Italije, ali iz 19. veka koja je isto tako rodoljubiva. Virdžinija Oldoni rođena je 1837. godine i bila je gotovo bolesna lažljivica, što je moda poslužilo njenim ciljevima, ali joj je narušilo istorijski ugled. Njeni roditelji bili su ugledni ljudi, mada joj je biološki otac izgleda bio Jozef Ponjatovski, osiromašeni kralj Poljske. Virdžinija je svoje slobodoumno ponašanje prema muškarcima pokazala kao veoma mlada. Već u sedamnaestoj godini udala se za grofa Kastiljonea, ali ga nije volela. Ipak, brak joj je doneo preseljenje u Torino i mogućnost prisustvovanja svetkovinama na dvoru Savoja. Kao da je začarala kralja, on je počeo da je obasipa poklonima, a čuveni političar Kamilo Kavur, iako zgrožen njenim nemoralom, primetio je da b mogla biti od koristi. Naime, osim šo je bila lepa i slobodoumna, odlično je govorila francuski. Kavur je predložio kralju da Virdžiniju iskoriste da zavede francuskog cara Napoleona III i navede ga da podrži ujedinjenje Italije. Virdžinija se s mužem preselila u Pariz 1856. godine. Napoleon nije odoleo njenim čarima, a kratkotrajna ljubav urodila je plodom - car je podržao ujedinjenje Italije.

    U međuvremenu Virdžinijin muž zatražio je razvod zbog njenog neverstva, a ona počela da živi između Francuske, Italije i Engleske. Postala je odličan "insajder" i obogatila se na račun poverljvih podataka koje je dobijala primajući u postelju važne ljude. Nastavila je i s patriotskim radom, ali joj je život prepun intrig narušio duševno zdravlje, te je počela da pati od manije gonjenja. Umrla je u Parizu 1899. godine sama i progonjena raznim uspomenama.

    Izvor: Politikin zabavnik

     
    MOJA BABUSNICA- Forum » DRUSTVO I NAUKA » ISTORIJA » Žene koje su menjale svet
    • Page 1 of 1
    • 1
    Search:

    Make a free website with uCoz Copyright MyCorp © 2024